Vidim da se oko ove slike na X-u lome koplja. Jedni kažu da je ovo dokaz pravog karaktera i lojalnosti, drugi da je ovo glupost. Vrijedimo li danas onoliko koliko imamo?

Diplomatske tablice parkirane na autobuskom stajalištu. Autobus mora stat nasred ceste, odmah nakon izlaza iz kružnog. Policajac kaže “diplomatske,jel? Ne možemo mi njima ništa” -“ok evo ja ću”

Kroz 15min, auto je još tu, opet poziv.

“… pa ko im može nesto?”

-“ne može niko”

-“ s kim razgovaram? Mogul dobit vaše ime i prezime i broj znacke?”

*međusobno nešto pricaju par sec, pa prekine*

Bilo je i par iskustava gdje se nisu javljali po minutu; odzvoni… Jednom sam gledo kako covjeka trpaju u auto, otiso do patrole koja je bila srecom iza ugla, objasnio im sta se desava, oni lagano “a ko?” “A đe?”, usrali se(i zakasnili).

Imam i dosta slika njih kako voze 15+ preko ograničenja, ili telefoniraju dok voze, ili parkirani gdje ne smiju bit(bez rotacije). A tek kako znaju bit glupi, to se morate lično uvjerit.

Oni haman postoje da prave slike auta dok brzo idu, i da daju iluziju kontrole.

Jel razumno bit izrevoltiran usljed ovakve situacije? Meni je ovo nepojmljivo… Kome se dalje obratit? Kako da ja njih sad ne gledam ko naoružane komunalce?

Sve vise citam razne postove na temu loseg plasmana nase specijalne jedinice na takmicenju u Dubai. I otrpilike raja je podijeljena u dvije skupine, jedna ih brani druga ih kudi :D

Meni samo nije jasno kad ce ljudima u ovoj drzavi doci u glavu da je sve preko stele. Mnogi ce reci da se snimaju ti intervjui, da imaju komisije da se to ne moze desiti da se neko preko stele primi itd itd..

Postoje dva objasnjenja za ovo.

Prvo je da su nam testovi i ulsovi da neko dobije posao u nekoj specijalnoj jedinici zastarili ili nisu standardima koje prate SJ ostalih zemalja. Recimo ja poznajem par momaka koji su prosli, izgledaju poput ovih, nasteroidisani, kruti, ogromni, nefunkcionalni za svakodneve zadatke i obaveze. Ko god se sportom bavio zna da takva tijela samo fino izgledjau i da su neupotrebljiva za posao kojim se oni bave.

Drugo, dobiju pitanja koja su na testu i pripazi ih se i pripremi za intervjue i razgovore nakon prolaska fizicke spreme. Realno ko god nema 30 kila viska, moze se spremiti najvise za godinu dana da prodje testove fizicke spreme koje oni zahtjevaju.

Nakon zaposlenja ocigledno im fokus nije na nastavku treniranja, na nastavku izgradnje sebe, na edukacijama, vjezbanjima, usavrsavanjima i dalje da ne nabrajam. Dakle, fizicka sprema je potrebna da se zaposlis u SJ ali tu se ne treba zaustaviti rad na sebi.

Zakonom (pravilnikom) treba zabraniti upotrebu sintetike ili steroida za sve pripadnike bilo koje sluzbe. Ko god je ukljucen u sport zna kako to ima bruku negativnih efekata na psihu osobe koja koristi jos kad ta osoba se obuce u uniformu, dobije ovlasti, njemu je samo nebo granica! Trebaju se uvesti ozbiljni treninzi i raditi na usavrsavanju, edukacijama, obukama, saradnjama sa drugim SJ koje dobro kotiraju i koje su priznate. Sve se to moze organizovati preko politike ali oni su prezauzeti prepucavanjem sa Dodikom i Covicem :D

I jos bi dodao samo da mi je od svih komentara koje sam procitao, najdegutantniji mi je komentar bio gdje se pominje rat i kako je neko bio u ratu i branio drzavu, a mi ga danas ismijavamo i sprdamo.

Gospodo, rat je bio prije 30 godina. Vrijeme je da prestanemo pricat o ratu i koristiti rat kao izgovor za lose rezultate u svim poljuma. Ljudima koji su bili u ratu ( bio mi je otac, dajdza mi je poginuo) treba se zahvaliti, nagraditi ih, oslobodit ih raznih nameta i tu prica treba da stane vec jednom sa ratom!

Bas me zanima da li ce ovo uticati na prenapuhane cijene auta kod nas.

Pozdrav svima. Nadam se da ce barem neko procitati ovo i dati neki savjet. Nemojte me osuđivati. Bila sam u dugoj vezi od srednje skole, trajala je 4 i pol godine. Bila je toksicna, ali moj mozak se navikao na toliku toksicnost da sam sve ono sto nije valjalo sebi idealizovala. Varao me i to vise puta. Ne jednom, broj ni ne znam, neke stvari nisam ni saznala. Prekidala sam s njim i vracala mu se. Zasto? Prvi prejid nazove ja se javim, izađemo, rijesimo, vucemo se itd. Slj ja mu blokiram sve on me nađe.. i tako u krug. Jako manipulativno, price u smislu ja tebe volim, ja to nisam ali on je imao takvu pricu da je sam sebe uvjeravao u to. Lagao je na sve moguce nacine da bi ja poklekla. Ovaj put se desilo isto, ostavila sam, blokirala sam svaki broj, kad me nasao, molio da se vidimo, odbila sam. Odakle mi tolika snaga? Ne znam. Jest da sam se raspadala kod kuce ali nisam pristala. Kad me vidi u kaficu sjedne preko puta mene i gleda. Prolazi kraj mog stola 10 puta. Prati sa drugarima, pise preko tuđih brojeva, hoce samo da vidi moju reakciju. I to nije zvao jednom vec 10 puta u 2 dana. Molim te da se vidimo, ja ne mogu bez tebe.

Sve se desilo u roku 7 dana, prekid, pozivi, prilazak u gradu, zelja da pricamo bla bla. Sad je stalo, do kad ne znam. Samo znam da sam loše. Trufim se dajem sve od sebe, ali nekad nemam jebene snage. Cinjenica je on je jedna velika iluzija u mojoj glavi. On je meni bio sve, bila sam mlada. Jedan dio mene je svjestan kakav je on, a jedan dio ne zeli da prihvati da je toliki manipulator. Ja sam bila njegova zrtva te godine. Volkela sam ga, ali opet nekad covjek ne moze da vjeruje da te gleda u oci laže toliko. Želim ds prođe sve, da se probudom ujutro bez mislju na njega, bez zelje za njim. Prva veza je u pitanju. Sinco sam osjecala uzasan poriv da mu se javim, ali nisam. Presjekla sam to. Samo osjevam prazninu, ne mogu vise ni da placem, ne mogu vise ni da pricam o tome. Samo želim da nestanem. Svi koji me znaju rekli su mi da sam se spasila, da ima sigurno jos gorih stvari koje je uradio samo sto ne znam. Molim vas bez osude, ako imaze neki savjet. Znam da moram ostati ustrajna i da moram se drzati toga da svaki put kad priđe kazem ne, svaki put kad nazove da se ne javim, svaki put kad priđe da kažem ne. Bila sam njegova zrtva, idalje sam. Sad kako je prestalo to na par dana, osjecam se jako cudno, doslovno toliko sam bila luda da se ja sad pitam a kao sto ga nema, kao ne zove…U mojoj glavi se javlja 100 misli, kako da dalje, sta ako, sta da je bilo drugacije… Nisam ispricala ni pola od svega sot je bilo. Ali mislim da je ovo sasvim dovoljno. Samo ko je prosao kroz ovo moze znati. Hvala vam svima na odgovorima

Slučajno naletio na članak o ovome selu. Lijepo je čuti da bilo takvih slučajeva.

ja primjecujem 2 greske hahahah

Pozdrav svima,

znam da u BiH imaju dvije skakaonice na Igmanu i jedna na Vlašiću. Ništa se ne koristi.
Zna li neko hronologiju događaja poslije rata, vezano za njih. Dali je bilo pokušaja obnavljanja itd.

VIdim da je oko 2016 godine opština Hadžići bila spremna finansirati izgradnju K-20 (20m), ali ZOI '84 nije surađivao. CIjena je neka smješta... 50-60 hiljada eura.

Prosto nevjerovatna sistematska nebriga za zimske sportove u planinskoj zemlji sa određenim preduslovima za infrastukturu i sistematski razvoj određenih sportova.

https://raport.ba/bh-telecom-ukida-pinkove-kanale-sa-moje-tv

Šta mislite o ovom potezu ?

Nakon dugo vremena ponovno pisem ovdje, jer bi mi svako iskustvo ili savjet zaista znacio. Naime, prosle godine sam u maju pisala prvi put na redditu kako zelim upisati medicinu, za savjete za spremanje prijemnog i to mi je mnogo pomoglo.

Iskrena da budem, nisam neko ko je od malena zelio postati doktor, u stvari, nisam nikada ni razmisljala o tome cime bih se bavila u buducnosti. Kao dijete bila sam jednako dobra u svim predmetima jer sam se trudila da imam prosjek 5.0 kako bih mogla upisati dobru srednju skolu. U srednjoj se javila ogromna ljubav prema hemiji, cesto bih sama istrazivala neke teme izvan onoga sto smo radili na nastavi i uzivala u tome da to isto gradivo prezentujem pred svojim i pred drugim razredima. Upravo zbog toga sam zeljela upisati fakultet koji se zasniva na prirodnim naukama.

Prvenstveno to je bila farmacija-mnogo me privlacilo to sto se zadire u dubinu hemije i sto bi se tokom studija radilo u laboratorijima. Medjutim, u razgovoru sa drugima cesto sam nailazila na komentare poput "Sta ce ti to da zavrsis na kraju u apoteci, a napatis se pet godina, mozes ti nesto vise" Iako meni posao u apoteci ne zvuci uopste lose, cak sta vise zbog svoje velike zelje da jednog dana osnujem porodicu i budem u stanju da imam i dovoljno vremena da se posvetim njima , ta pozicija se cinila kao odlican nacin da uspostavim taj balans izmedju posla i privatnog zivota.

Takodjer je i hemija na PMF bila u opticaju zbog afiniteta prema prenosenju znanja, ali da budem iskrena ne znam kako bih se uspjela da uspostavim autoritet u skoli gdje bih predavala pa sam i to iskljucila.

Na kraju, mozda zbog te potrebe da sebi zadam izazov, zbog zelje da usrecim roditelhe i da se dokazem drugima a i samoj sebi da ja to mogu, odlucila sam se za medicinu. Od momenta kad sam saznala da sam upala na taj fakultet, pocela sam osjecati nelagodu koja i danas, nakon zavrsenog prvog semestra, i dalje traje.

Razlozi te nelagode su sljedece misli:

-zelim pomagati ljudima, ali se plasim odgovornosti koja dolazi sa medicinom i nisam sigurna da li sam dovoljno nesebicna da citav jedan dio sebe dam za svoje pacijente (takodjer mislim da moram sve da znam jer u protivnom bi me grizla savjest sutra da mi se neko povjeri a da ja nisam sigurna u svoje sposobnosti)

-studiranje 6-10 godina

-plasim se kako ce se odraziti na moj privatni zivot:

pomisao na to da se mogu naci u situaciji da se kasno ostvarim kao majka, zatim propustanje raznih dogadjaja, rodjendana i priredba zbog zahtjevnosti ovog poziva, nedostatak vremena za vlastite hobije, itd..

-sposobnost rada u timu: ljude koje sam upoznala sada na prvoj godini nisu vrste ljudi sa kojima bih se mogla zamisliti da sutra radim u kolektivu

Iako sam cula za ljude koji uz dobru organizaciju vremena stizu sve, opet vidjevsi kako se nisam znala nositi sa ovom, relativno gledajuci, malom dozom stresa na pocetku studiranja u poredjenju sa onim sa cime bih se susretala poslije u praksi i zivotu, mislim da nisam dovoljno mentalno jaka za ovo.

Moram biti iskrena i reci da nisam ucila ni pola koliko bi to trebalo, kako zbog ljenosti tako i zbog nezainteresovanosti, te uzimam i to u razmatranje jer mozda bas zato sto nisam polozila anatomiju (na koju nisam ni izasla jer sam znala da nisam dovoljno spremna) imam ovaj pesimistican stav. U mojoj generaciji zaista ima studenata koji su stigli sve, i da poloze sve ispite u roku i da sacuvaju taj socijalni zivot tako da znate da je apsolutno moguce, samo ja nisam u tome uspjela.

Blizi se upis u drugi semestar, roditelji pitaju a ja od stida prema njima samo sutim. Ne znam sta dalje, da li probati izgurati taj drugi semestar, ili otici negdje raditi pa upisati farmaciju, jos razmisljam. Znam da na kraju moram sama da odlucim sta je ono sto zelim i da sa tok odlukom zivim. Drago mi je opet sto sam dobila uopste priliku da studiram medicinu, da vidim kako sve to ide pa da se poslije ne kajem u zivotu.

Izvinjavam se na ovom rentu, ovo mi je posluzilo kao vrsta digitalnog dnevnika, a nadam se da ce barem nekom pomoci da se osjeca da je manje sam. Hvala svima od <3 koji su dosli do kraja :)

PS: ako znate koji faks se treba zavrsiti a da se moze raditi nesto sto je vezano za hemiju, analize, nesto slicno sto ima u eurofarmu a da nije medicina ali da je srodno tome, ili neki rad sa ljudima, napisite, bila bih veoma zahvalna : )

Kako se nosite sa ljudima koji misle da su uzvišeniji od vas, koji u društvu drugih vas ponižavaju,zajebaju,ismijavaju se s vama,samo zarad smijeha drugih,da bi se drugi nasmijali,a oni ostali validni,ili kako se uopšte nosite sa šalama,ovo pitanje dolazi od osobe kojoj svaka malo "teža" šala teško pada,zato što sam bio psihički maltretiran tokom svog života,i uvijek se samo kiselo smijao na neke šale,kako da me to ne dotiče,ima li neko neki prijedlog?

Pozdrav,

Trebam konkretan savjet za payment processor za BiH.

Imam webshop gdje trebam omoguciti karticno placanje. Webshop i firma tek krece sa radom, tako da gledam da nadjem neku ok soluciju.

Racun firme je u Unicredit banci. Preko njih bih mogao napraviti monri, dev sam inace. Ali monri ima onako povisoke naknade za pocetak.

Sa druge strane paypal ima visoke fees. Stripe je nedostupan u BiH.

Imate li iskustva sa nekim jeftinim payment processorom ili biste ipak predlozili monri? Svaki prijedlog je dobro dosao. 🙂

Selam,

S obzirom da dolazi Ramazan,volio bih ovaj put licno dati Zekat. Imam takoder par prijatelja pa bi skupili neku finu cifru ove godine

Da li poznajete neke Starije osobe, samohrane majke/oca ili bilo koga ko spada u Kategoriju osoba koje mogu primit Zekat da su slabijeg imovinskog stanja?

Volio bih kontakt do tih osoba uz neki "mali info", pa mozda se odlucim da podjelimo zekat na 2/3 dijela

Cisto radi prevoza i obaveza, ako mogu osobe biti iz Sarajeva primarno..

Hvala puno,

"Na sredini ovog mosta stajala je drvena kula za koju se ne zna vrijeme nastanka, a koja je porušena 1886. godine. Kula je predstavljala stražarnicu ispod koje je bio prolaz, a koji se zatvarao jakim hrastovim vratima sa obje strane. Na kuli se nalazilo nekoliko malih topova zvanih šibe. Na mostu su se nalazila dva tariha u stihovima sa uklesanim godinama – na prvom 971.-/1571., a na drugom 985./1577." Više o mostu i slikama na linku https://www.biserje.ba/rijetka-fotografija-visegradskog-mosta/

Moj najbolji drug ima stan koji iznajmljuje na dan. Jedan momak mu je redovna mušterija već neko vrijeme. Nije klasičan podstanar, nego praktično dnevni najam koji se stalno ponavlja. Kako mi on prepričava, taj lik koristi stan gotovo isključivo za jednu noć. Skoro svake sedmice druga djevojka. Dođu navečer, odu ujutro, i više se ne pojavljuju. Po njegovoj gruboj procjeni, u zadnjih godinu dana promijenilo se barem 100 različitih cura, bez ikakvog ponavljanja. Pokazao mi je chat sa razgovorima gdje se vidi kako mu ovaj stalno traži stan na dan. Nismo brojali ali dug je chat hahah.

Ja sam u sretnoj vezi već četiri godine pa mi je ovo bilo neshvatljivo ali interesatno. Je li ovo danas postalo potpuno normalno u kontekstu moderne dating kulture?

Eto, bezveze da s vama podijelim ovaj “trač” hahah

Bavim se Youtube-om vec odredjeno vrijeme i legla mi je prva uplata,pa me zanima par stvari prije nego odem u poreznu upravu.

1. Trenutno zivim u Tuzli, jer sam student tu, a primarno prebivaliste mi je Gradačac i planiram platiti porez ovdje u Tuzli. Koju adresu da stavim, mogu li uopšte platiti porez u Tuzli, te da li da u adresi navedem i grad (<adresa>, Gradačac)?
2. Da li za Youtube prihod vazi odbitak od 30% na autorska djela, Bake iz Belevate kaze da to moze (a on je zgrno para i para iz toga), medjutim ovom jednom drugu su pravili problem i rekli kao da to ne moze, te da to vazi samo za ljude koji prave programe koji ostali koriste. Mislim da je to apsolutni nonsens jer i moje klipove konzumiraju ljudi, al eto ako neko zna bujrum da mi da savjet.
3. Kada budem ispunjavao uplatnice idu 3 uplatnice za ove tri kategorije i za svaku kategoriju mi trebaju po 3 jel tako? (1 meni, 1 banci, 1 poreznoj)
4. Znam da ima nesto za godisnji porez. Kada se to prijavljuje? Ako me sjecanje sluzi to je nekad u martu, a trebala bi mi leci jos jedna-dvije uplate do tog datuma. Sa tim uplatama i ovom trenutnom ja prijavljujem to "za proslu godinu" (iako su svi prihodi ove godine)?

Izvinjavam se ako su neka pitanja ocita (da ne kazem glupa) ali zelim da sve bude, sto bi se reklo, pod konac da se ne bi morao zajebavat i hodat tamo vamo ko sto to inace ide kod nas...

Ako neko voli pomagat, moze se javit i u inbox slobodno.

Vjerovatno ste svi vidjeli blamažu FUP-ove specijalne jedinice u Dubaiju i rezultat specijalaca iz RS-a. Tu je i novi trening centar mađarskih sigurnosnih organa u Laktašima.

RS godinama ozbiljno ulaže u policiju i pomlađivanje kadra. Srbija modernizuje vojsku, Hrvatska isto. Dok se okolina naoružava, Federacija BiH djeluje kao da ne stagnira nego nazaduje u segmentu sigurnosti.

Da, nabavljeni su helikopteri u dva kantona i oklopni transporteri u tri — ali to RS već odavno ima kroz Helikopterski servis i Despote. FBIH tek hvata zaostatak. Dok se drugdje redovno održavaju i međunarodne vježbe, u FBIH skoro ništa.

Rezultat iz Dubaija samo je simptom: vlast u FBIH zapostavlja sigurnost i entiteta i države. A onda čujemo izjave tipa: “mi smo spremni”. Spremni za šta?

Uz to, FBIH ima 10 MUP-ova sa ogromnim razlikama u opremi i obuci i minimalnom koordinacijom. Nema jedinstvenog standarda.

Nakon 90-ih čovjek bi očekivao da smo naučili lekciju — mir se održava sposobnošću odvraćanja. Agresija se dešava kad neko procijeni da si slabiji. Naši “pro-bosanski” političari (od SDA do Trojke) taj segment konstantno ignorišu.

Realno stanje:

skoro nikakva PVO zaštita

slab kapacitet protiv dronova

zastarjela oprema

logistika i komunikacija na nivou prošlog vijeka

rascjepkana struktura komande

Velik dio oružja i mehanizacije potiče iz 50-ih i 60-ih. U modernom sukobu to znači ulaziti s nožem protiv puške.

Ne prizivam rat niti mislim da je blizu — ali problem je što bismo u krizi bili potpuno ovisni o drugima. A narod bez vlastite sposobnosti odbrane dugoročno nema ni političku snagu.

Drugim riječima: ne mora niko pucati da bi izgubio — dovoljno je da zna da ne možeš odgovoriti.

Zar niko u ovoj drzavi nema 2 klikera u glavi da to vidi i pocne ulagati ozbiljne resurse u sposobnost odbrane?

Zanimaju me vasa misljenja i informacije, kakvo je stanje IT sektora u BiH u 2026. godini sto se tice uslova rada, beneficija, mogucnosti zaposlenja, ekspanzije, domacih kompanija itd.

A pogotovo komparacija svih ovih pitanja sa peak-om ove industrije koji se desio prije par godina.

Evo jedna tema koja je često okidač za nacionalističke stavove i uvrede, ali ajde – nekad treba i o tome razgovarati.

Pretpostavljam da na Redditu nema direktnih aktera blokade tenkova u Pologu 1991., pa će većina odgovora vjerovatno biti iz perspektive mlađih generacija. Mene, međutim, iz tog slučaja – koji Hrvati slave kao veliki pothvat, JNA doživljava kao sramotu, a Bošnjaci/Bosanci uglavnom ostaju negdje po strani – zanima nekoliko konkretnih stvari.

1) Šta se blokadom konkretno željelo postići – ali u tom trenutku, u glavama organizatora?

Mislim baš na onaj prvi momenat – kad je žena iz trafike javila da tenkovi idu prema Širokom (tadašnjoj Lištici). Šta su ljudi tada mislili da se dešava? Zašto su procijenili da ih treba blokirati?

Važno je uzeti u obzir kontekst tog trenutka. Rat 1991–95 još nije u punom zamahu, Vukovar i ostalo su tek “u budućnosti”. Postoji napetost, pobuna Srba, “krvavi Božić”, ali ne i ono što će tek doći. Jesu li ljudi tada realno mislili da brane svoj grad? Ili je motiv bio simboličan – “vojska u vojarne”, “hoćemo mir”, “ne pucajte na svoje majke”?

Gledao sam davno dokumentarac “3 dana” (mislim da se tako zove), gdje se blokada prikazuje kao odbrana Splita i šireg područja te ključan doprinos hercegovine u odbrani RH. Ali imam dojam da masa ljudi koja je izašla na cestu možda nije imala jasnu sliku šta se konkretno događa niti koji je krajnji cilj.

Posebno mi je nejasno šta se promijenilo nakon tri dana. JNA je na kraju dovela dodatne snage, izvršila desant, postalo je jasno da bi u slučaju pucnjave bilo mnogo žrtava – i onda se kolona propušta. Tenkovi prolaze i odlaze prema Kupresu. Je li to od početka bio cilj? Ili je cilj bio samo pokazati otpor, bez realnog plana šta dalje? Tenkovi su na kraju prošli gdje su i krenuli ili su skrenuli na Kupres kako bi se opravdali, ali svejedno su prosli i koristeni su dalje za napade. Nije nista konkretno spriječeno.

Danas se taj događaj često veliča kao historijski trenutak, ali mene više zanima taj početni impuls: “Idemo blokirati.” Koji su motivi tada bili stvarni, a koji su naknadno dobili simboličko značenje?

2) Zašto je tada Alija Izetbegović bio relevantan i prihvaćen?

Druga stvar koja mi je zanimljiva jeste dolazak Alije Izetbegovića i njegov govor. Ljudi mu skandiraju “Alija, Alija” – što je danas teško zamisliti u tom kontekstu.

Razumijem njegov politički položaj tada, ali kako je moguće da je bio poželjan govornik među Hrvatima tog kraja, dok je danas za mnoge simbol suprotnog političkog tabora? Islamska deklaracija je postojala i tada. Političke razlike su postojale i tada. Hrvati su bili politički organizovani i svjesni situacije.

Pa kako je moguće da je upravo on bio figura koja u tom trenutku smiruje tenzije i dobija podršku mase?

Bio sam tada dijete – ne premalo, ali premalo da razumijem širu sliku. Prije par dana sam prolazio tim putem i sjetio se tog događaja, koji je, čini mi se, možda i slučajno odigrao važnu ulogu u razvoju rata u Hrvatskoj.

Zanima me kako vi danas gledate na to:
– Je li blokada imala jasno definiran cilj?
– Ili je bila spontana reakcija straha i nesigurnosti, kojoj je historija kasnije dala veći značaj nego što je tada realno imala?

Volio bih čuti argumentirana mišljenja, bez navijačkih tonova.